Istorija novca i istorija civilizacije su značajno isprepletane jer svaki veliki iskorak u evoluciji novca značio je eksploziju ekonomske akitvnosti i jedan civilizacijski skok. Nekad novac nije postojao. Prvi oblik razmene, pre pojave novca, bila je trampa. Neka istraživanja kažu da je postojao i neki sistem pre trampe, a to je sistem koji je postojao u vrlo malim zajednicama, gde su ljudi pamtili ko je šta kome dužan i ko je šta kome učinio. Smeštajući u današnji koncept takav način “pamćenja” deluje neverovatno, ali tad su zajednice bile vrlo male. Kod trampe se javlja problem, kako Englezi to kažu “double coincidence of wants” dakle, da se želje učesnika u trampi istovremeno poklope. I tu se pojavljuje potreba za prvom funkcijom novca i možda najbitnijom, a to je sredstvo razmene.
Novac nam omogućuje da mi odvojimo vremenski trenutak sticanja neke vrednosti i razmenu od toga za neke druge vrednosti, jer novac sam po sebi nije cillj. Tačnije novac se ne drži zarad novca, već da biste kupili stan, automobil…. Znači novac je sredstvo za razmenu, sredstvo koje nam olakšava da razdvojimo trenutak kad kreiramo neku vrednost i kad je menjamo za neku drugu vrednost. To je možda i najbitnija funkcija novca. I pre nego što se metalni novac ustalio kao sredstvo razmene, postojale su razne druge vrste primitivnog novca, ali su bile prilično lokalnog karaktera. Na primer, u nekim zajednicama su školjke tretirali kao novac. Problem sa školjkama je kada se napusti pleme, te školjke ništa ne vrede. Sve te početne primitivne vrste novca su imale problem što su bile lokalnog karaktera. U jednom plemenu vrede čitavo bogatstvo, negde drugde ne vrede ništa.
Kako se ljudska civilizacija razvijala bilo je sve više interakcija između plemena i raznih grupacija, i bilo je potrebno sredstvo razmene koje ima univerzalnu vrednost. Time se javlja druga funkcija novca, a to je novac kao mera vrednosti.
Dakle, da bismo mogli da razmenjujemo nešto, da bismo mogli da kvanitifikujemo vrednost nečeg, mora postojati zajedničko merilo.
Treća bitna funkcija novca je novac kao čuvar vrednosti. Nagli razvoj poljoprivrede uslovio je nastanak funkcije novca kao čuvara vrednosti. Sve do tada ljudi su živeli od danas do sutra, bez akumulacije sredstva za preživljavanje. U trenutku kad se desio ozbiljan razvoj poljoprivrede, pojavljuje se prvi put potreba za akumulacijom vrednosti za kratko vreme. Dakle, kreira se neka vrednost koja je veća od onoga što je potrebno u datom trenutku potrošiti, višak te vrednosti se čuva, jedan dan, dve godine ili jednu deceniju.
To su dakle te tri osnovne funkcije, sredstvo razmene, mera vrednosti i čuvar vrednosti. I istorijski gledano nijedna vrsta novca još uvek u ljudskoj istoriji nije bila savršena u sve tri funkcije, i bitkoin i digitalne valute tu nisu izuzetak, ali o tome u narednim tekstovima.
U sedmom veku pre nove ere se pojavljuje metalni novac, u tom trenutku je taj novac bio mešavina srebra i zlata. Pojavljuje se u malom kraljevstvu koje se zvalo Lidija na sredozemnoj obali Turske i relativno brzo se raširilo po celom Mediteranu. Relativno brzo za tadašnje pojmove.Tada su informacije putovale sporo, a novac još sporije. Razlog širenja tog metalnog novca leži u činjenici da je mogao da zadovolji sve tri funkcije novca.